...jučer,danas,jučer!

nekako moram početi!

Subota...dan koji sam s nestrpljenjem čekala; kad sam izlazila radi izlazaka,kad sam bila zaljubljena radi društva i i druzenja sa voljenem osobom,kad sam radila radi odmora...sada...nit izlazim,nit sam sretno zaljubljena,hm...nit radim.
Prošla je ponoć,a ja kao i svaki dan unazad mjesec dana sjedim za kompom i u sebi vrišim,vrištim jer znam,da sam prejaka i preosvještena osoba da bi bila zadovoljna u vezi koju imam,zivotu koji,vodim...naime moj dragi,uz milion drugih mana,danas sam tek kristano jasno vidjela,ima još jednu,najveću!Ovisnik je!Ovisnik o kocki i ja mu nisam sve ono što je on meni...a jedna izgubljena partija jebenog pokera,moze iz njega izvući sebičnog gada...
Za sve ovo kako sam dospjela,dogurala,sama sebe dovela u ovu utopiju...potrebno je puno više znati...često puta se znam šaliti i reći,da je to zato što me tata nije volio,i na to se uvijek moje frendice smiju.Nije istina,sama sam kriva,al tata...tata je ipak postavio temelje...i ne zelim da ovo zvuči i izgleda morbidan,pesimističan blog,jer ja sam doista vedra i duhovita osoba,čitaj,više serem neg što sam ozbiljna...ali ovo počinjem pisati...a šta ja znam,da dijelim misli sa slovima...i mozda s još ikim tko ga bude pročitao...jer iskreno me zanima...zašto me svaki pit u zivotu,sjebu muškarci...tj ja se sjebem radi njih...a i zašto je meni sve besmisleno ako nemam nekoga,ako ne volim...

...do sutra...
bitno da sam probila led,sad moze biti samo lakše:)